LISINSKI, Vatroslav (Zagreb, 8. 07. 1819. – 31. 05. 1854.), skladatelj. Glazbu učio kod J. K. Wisnera – Morgensterna. Prve poticaje za skladanje daje mu amater pjevač A. Štriga, pristaša Ilirskog pokreta koji je 1841. osnovao prvo ilirsko pjevačko društvo i pridobio Lisinskog za dirigenta.
Iste god. Lisinski sklada svoje prvo djelo – solo pjesmu Iz Zagorja od prastara na tekst P. Štoosa (kasnije zamijenjen novim tekstom D. Demetra Prosto zrakom ptica leti). U to vrijeme mijenja svoje obiteljsko ime Ignac Fuchs u Vatroslav Lisinski. U razdoblju 1842 – 47, zaposlen kao bilježnik banskog stola, stvara više zborova, solo – pjesama, nekoliko glasovirskih skladbi (Slavonsko kolo) te prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba; libreto, prema zamisli A. Štrige, napisao je J. Car zatim preradio D. Demeter, a instrumentaciju je dotjerao Wisner – Morgenstern.
Praizvedba opere, 28. III 1846, protekla je u znaku slavlja ilirskih ideja i označila datum povijesne važnosti u stvaranju nacionalnog umjetničkog izraza. U ljetu 1847. god. ujesen odlazi na usavršavanje u Prag, gdje studira kod K. Pitscha i B. Kittla.
Za boravka u Pragu sklada orkestralnu idilu Večer (1850), niz uvertira (najuspjelija programna, revolucionarska Bellona, 1849) i najveći dio opere Porin (libreto D. Demeter) koju je dovršio 1851. po povratku u Zagreb; ali praizvedbu nije doživio (izvedena 1897.). Vrativši se u doba Bachova apsolutizma proživljava posljednje godine kreativno sputan materijalnom bijedom: 1851—53 bio je besplatni nadzornik školskih učionica Glazbenog zavoda, zatim otpušten prihvaća mjesto sudbenog askultanta; razočaran, osamljen i gotovo posve zaboravljen komponira malo; posljednje djelo, Opijelo, nije se sačuvalo, — Najdarovitiji među kompozitorima Ilirskog pokreta, prvi profesionalni hrvatski glazbenik,
Lisinski je postavio temelje nacionalnom smjeru u Hrvatskoj a posebice operi, solo – pjesmi, orkestralnoj i zborskoj glazbi. Iako nije analitički proučavao izvornu narodnu glazbu, uspio se, više od ostalih suvremenika, približiti ideji Iliraca, stvaranju umjetničke glazbe zasnovane na narodnoj. U biti romantički lirik svoje je najbolje dao u sedamdesetak solo – pjesama, melodijski inventivnih, formalno raznoličnih strofnih, prokomponiranih i rapsodičnih, po ugođaju pretežno elegičkih (Oj talasi, mili, ajte; Prosjak; Miruj, miruj, srce moje; Tuga djevojke), te u zborskim djelima na tekstove rodoljubne, refleksivne, religiozne itd. (Moja lađa; Putnik; Tam gdje stoji). Od dviju opera glazbeno dramatski je uspjeliji Porin, po tipu velika opera sa sugestivnom karakterizacijom likova i oblikovanjem prizora.